Arhitektura empatije

arhitekt Bernardo Bader
razgovarali Vera Grimmer, Tadej Glažar

 

Razovarali u Piranu 22. studenog 2014. 

 

Kada je Bernardo Bader počeo graditi u svojem rodnom zavičaju – austrijskoj saveznoj pokrajini Vorarlberg, teren za razumijevanje moderne arhitekture tamo je već bio pripremljen. Djelovanje grupe arhitekata poznate pod imenom Baukünstler omogućilo je implementaciju suvremenih arhitektonskih promišljanja u smislu održivosti, primjene lokalnih materijala i određene racionalne suzdržanosti. Moglo bi se reći da Bader respektira tu tradiciju interpretirajući je na individualan način. Njegovo čuveno islamsko groblje u gradiću Altachu pokazuje da njegov rad nije reduciran samo na lokalno, ali da lokalno može transponirati određen stav i metodu u univerzalne vrijednosti. Obzir i poštovanje, kako prema klijentu, tako i prema suradnicima, bez obzira na to jesu li to obrtnici ili umjetnici, karaterizira arhitektonski proces kojim Bader ostvaruje svoje nespektakularne, no baš zato korisne i opravdane građevine.

 

ORIS: Kao mladi arhitekt pokazujete izrazitu empatiju u odnosu na regionalnu graditeljsku tradiciju Vorarlberga. Smatrate li da je za Vaš rad poticajna, doduše već starija, ali po mom mišljenju još uvijek važeća, teorija Kennetha Framptona o kritičkom regionalizmu? U tom kontekstu Frampton govori o vitalnim oblicima regionalnih kultura.

 

Bernardo Bader:  Poznajem njegove tekstove, ta su opažanja zaista točna. Relativno rano sebi sam postavljao ta pitanja. Na sveučilištu su nas često učili da treba zauzeti stav pa ga relativno dosljedno zastupati. Mlade ljude se uvjeravalo da kao arhitekt možete biti uspješni samo ukoliko ste ekstremno strogi prema investitoru; arhitekt kao osamljeni borac za više ciljeve. No, ubrzo sam shvatio da je upravo suradnja s ljudima izrazito značajna i da ih treba uzimati vrlo ozbiljno. Primjerice, nije sramota da arhitekt planira nadstrešnicu, naprotiv. Često je potrebna, a može biti i lijepa, pogledamo li stare, tradicionalne kuće. Te stvari su me počele zanimati dosta rano. Smatram da je velika razlika gradim li u regiji Vorderbregenzerwald, iz koje potječem, ili na udaljenosti od 25 km. Zimi tamo ima već 1 m više snijega, vjetrovi mogu biti posve različiti. Preporučljivo je, ali i lijepo, ako se arhitektura bavi takvim stvarima.